|
|
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
> elephant woman (blonde redhead)
> all these things that i`ve done (the killers)
> sing for absolution (muse)
>>>
SREĐUJEM ŽIVOT.
slušam the Bangles.
gledam Sestre,Dr Whoa i četvrtu sezonu Gilmoreica.
Design: Lucija [d]
Photo: muszka
Hosting: Tinypic
gledajući ovako na prošla neka vremena,čini mi se da sam svoje vrhove i svoja dna doživljala uglavnom dok je u pozadini buku pravila neka jako dobra glazba. i ne mislim pritom metaforički. ples sam koristila kao oružje,kristalnu kuglu,sredstvo manipulacije. malo sam prekasno shvatila da sam najviše izmanipulirana-ostala ja. i to od same sebe. danas smo o tome *pričale pa sam *joj rekla: zato ti u životu postoji ironija. da možeš reći: nisam ja zezla stvar-ironija je kriva. ako već niste pobornici sudbine poput mene. ne znam bi li ironija spadala u skupinu namjernih ili nenamjernih sila i tu dilemu prepuštam studentima filozofije. ja sam lingvistički hladna i književno idealistički nastrojena. mene zanimaju dvije krajnosti. a realnost tek dotaknem s prvom mišlju nakon buđenja. zato je se redovito i ne sjećam.
što sam starija to sam izoliranija od svijeta sramote i ponosa. svi smo ekvivalentni istim nesrećama i srećama,svi imamo uspone i padove,svi smo luzeri i svi smo face. i evo dok slušam izdajničku pjesmu,pitam se gdje ja stajem *a ona želja* započinje-želja da budem cool i prihvaćena. iako to već jesam. ako to želim biti. um je čudna stvar. kao i sve,uostalom,odlučite li prihvatiti einsteinovu teoriju relativnosti. zgodna žena i vruća tava-sve su to nijanse jedne te iste jadne i bezbojne stvarnosti koju možemo izvući u nebo ili potonuti u blato. ja bih jednog vrućeg frajera ako može.;) tavu prepuštam nešto spretnijim ženama.
Prije svega,uvjerena sam da bi legitimni medicinski eksperimenti dokazali apsolutno isto-imam jezovito loše kratkoročno pamćenje. Naprimjer, u stanju sam zapamtiti polovicu svog imenika iz mobitela. S druge strane, zamoli li me osoba x ili osoby y da učinim nešto što se treba učiniti u roku od trideset sekundi-postoji realna šansa da ću ja na to zaboraviti. Tako su izbile Velika svađa Božića 2007.,Moj Imendan(birajte koju god želite godinu)....mi smo obitelj koja se jako voli svađati. Zapravo mi smo mama i kćer koje se jako vole svađati. To je zato što se jako volimo. Ja se naime ni ne želim truditi svađati s ljudima koji mi ništa ne znače.
Ako ste poput mene,osoba koja ima problema sa zadržavanjem informacija u svojoj glavi(ima tu i egoizma,obično zaboravljam stvari koje nisu izravno vezane za moj boljitak odnosno moju korist), onda morate razviti sistem i postati praktični. Prije svega-nema laganja. Kad kažem "laganja" ne mislim dakako na sitne male "bijele laži." Nego one malo ozbiljnije koje bi vas mogle uvaliti u velike probleme. I dok sam ja naivno mislila da se u današnje vrijeme špijunske tehnologije nitko ne bi usudio lagati naveliko(osim naših političara naravno),drugi su mi dokazivali suprotno. Neki su me pojedinci apsolutno oduševili dozom predanosti koju su uložili u svoju dobro razrađenu laž, u svoj brilijantni naum da nekome napakoste- Reda radi ili opravdano-ne znam i iskreno me ne zanima.
Da li postoje ljudi koje mrzim? Da,otvoreno tvrdim da postoje. Mrzim ih iz jednostavnog razloga što ne nalazim ni jedan argument u njihovu korist, jedan argument koji bi me mogao natjerati da ih zavolim,bar onako površno kao što volim devedeset posto ljudi. Možda je to i zato što od tih ljudi nikad nisam dobila ispriku. Očvrsnula sam,razvila izolaciju i sofisticiranu metodu zaboravljanja i ignoriranja. Da li sam uvijek patila od kratkoročnog pamćenja? Čovjek se zamisli.
Neki dan mi je osoba x povjerila vrlo osjetljivu stvar o osobi y. Eto koliko ja znam o nekim ljudima. Šokirala me prije svega ideja osobe x da svoju šokantnu tajnu podijeli sa ljudima koji joj nisu toliko bliski. Tek onda sam osjetila trnce na koži zbog činjenice o osobi y. Kuda ide ovaj svijet....ako nešto znam,valjda znam čuvati tajnu. Ne zbog plemenitosti svoga duha-zbog straha da me se ne otkrije.
Danas se poistovjećujem sa Normanom Mailerom. Ne tražim odanost. Jer je ne znam pružiti. Rekla bi jedna moja kolegica da sam teški oportunist. I umjesto da me moralno ugnjetavate zbog ove porazne spoznaje,iskoristite moju životnu filozofiju "ruka ruku mije" i možda nešto dobro ispadne iz našeg poznanstva.
*nalazim se na prekretnici života. po prvi put krasi me odlučnost. inspiraciju crpim iz mnogo hrabrijih ljudi oko sebe koji ruše zidove nemogućeg ne zamarajući se trivijalnim emocijama i nostalgijama. ta nostalgija u mene nema pokrića. sve ono što valja-uspjela sam zadržati. eto ga na-recimo da ne žalim za izgubljenim. sve ono što sam htjela istinski imati-uspjela sam ostaviti u svom vlasništvu. ono što me nije zanimalo-odbacila sam-uz suzu,psovku,osmijeh. ali sigurno koračam naprijed.
....
nisam borac,nikad ni bila. ali neke unutarnje želje bile su dovoljno jake za neke ostvarene ciljeve-više no sav moj konkretni trud. robujem vlastitoj podsvijesti-to je sfera moje ličnosti kojoj se još nisam predano posvetila. krvarim na površini. ta me prokleta površina ne pušta u dubinu. tko zna koje bih kaose tamo pronašla. jednog dana. sve dođe na red. negdje sam čula "nemoj se bojati života,on se ionako događa,htio ti ili ne." letargično i apatično odustajem od daljnjih inicijativa. osim *ove. *ove koja me vuče u dubinu. moja °gravitacija.
...
meni je čaša uvijek napola puna. i u najgoroj ću situaciji (figurativno) upaliti TV i posvetiti se tuđim problemima. tuđi su mi problemi čak i razonoda. onda se ne moram posvetiti vlastitima. ne pada mi na pamet obične smrtnike opterećivati svojim dilemama. ja sam svoje poteškoće identificirala. samo nisam skupila volju ni snagu krenuti u borbu protiv ugodne faze poricanja u kojoj moj organizam truli zadnjih dvadeset i kusur godina.
...
pretjerujem. u svemu. u hedonizmu. u samokritičnosti. u samoljubivosti. i mržnji. i ljubavi. uvijek sam išla iz jedne krajnosti u drugu. prava vaga-nema što. osvetoljubiva sam. i istinski uživam u patnji onih koji su me povrijedili. na trenutak samo-možda. ali uživam. kako neki od vas uživaju u intenzivnim emocijama poštene i iskrene ljubavi,prijateljstva,obitelji,ja tako uživam čuti kako moj neprijatelj nije uspio. kako mu nešto nije pošlo za rukom. hei-sudbina je tako htjela. nikada nisam bila dovoljno dijabolična da bih išla osobno intervenirati. nikad nisam bila dovoljno zainteresirana da bih išla osobno moliti neke više sile da se takvo što dogodi. a kad se,pukim slučajem,pojavi ovakva situacija-ja je pravdam onom "sve se vraća,sve se plaća." iskompleksirano i mračno stvorenje sa nekolicinom prijatelja. jer oni nešto vrijede...
možda sam i pretjerano osjetljiva. možda ne bih trebala tako ozbiljno shvaćati svijet oko sebe. na kraju krajeva,svijet mene nikada nije ozbiljno shvaćao. komičarka do kraja.
I guess you could say we broke
up because of artistic differences.
He saw himself as alive
and I saw him dead.
°hihi
*Današnji sam dan provela slušajući Nelly Furtado. Dijelom je to zbog njenih "egzotičnih" korijena kojima pravdam svoju zaluđenost nekim tipičnom MTV proizvodom. Sve vam se svodi na to da ja zapravo uopće nisam opterećena alternativnim segmentom glazbe koju slušam. Ne volim tu riječ "alternativno" isto kao što mi na živce idu svi oni koji smatraju da su svojim glazbenim(filmskim ili modnim) odabirom na nekakav način pobjegli svojoj prosječnosti. Na kraju krajeva,svi smo mi individualci,otoci....
Ljude gledam prema njihovim djelima. Neki dan sam imala 2 i pol-satno usmeno odgovaranje iz engleske gramatike. Istini za volju,o gradivu je bilo riječ možda nekih petnaestak minuta. Ostatak smo vremena profesorica,kolegica i ja brbljale o ničemu. Kao da smo sjedile u kafiću,tri babe tračare (dvije mlađahne i jedna nešto malo starija,jel). Rekla sam ono što mislim; ne zaboravljam. Ono što je napravljeno je napravljeno,a mene razlozi ne zanimaju. Postojali su sigurno,sumnjam da sam ikad bila žrtvom nekog velikog nesporazuma do te granice da bih nudila apsolutni oprost. Nazovite to inatom. Možda i jest. Hei-svakome treba obrambeni mehanizam. Ponosa naime-nemam.
Nije da ja mislim da je svaki moj prijatelj/prijateljica najdivnije stvorenje na svijetu. Daleko od toga. Često mi pođu na živce,baš kao i ja vjerojatno njima. Ali sam donosiš odluku čije ćeš pogreške tolerirati,čije nećeš. Čije ćeš mane prihvatiti-čije nećeš. Negdje u toj ideji leži ona enigma-kako tako jedno antidruštveno stvorenje može oko sebe skupiti takvu grupu ljudi.
Lako je biti jedino dijete,sam si od početka. Roditelji na stranu,oni žive neki drugi život. Jedino što te za njih veže je eventualno kreditna kartica. Ja inače volim svoje roditelje. Puno. Jedini su to ljudi koji su mi nesebično davali svoje vrijeme i novac. Tako i treba. Nitko nije nezamjenjiv. Ja bih svakog mogla zamijeniti-osim roditelja-jer oni-je li-nisu u mom svijetu. Oni su kao konstanta-3-14-. A ostali osciliraju.*
slušam *miku. slušam *my interpretation. ...kad nađete riječi koje vas savršeno i bezobrazno dobro opisuju...stanete tih desetak sekundi...poslušate...uživate...taština i dalje pali-bolje od većine.
Cause I don't care if I ever talk to you again.
This is not about emotion,
I don't need a reason not to care what you say,
Or what happened in the end.
This is my interpretation,
And it don't, don't make sense.
°and my personal favoUrite
And it don't have to make no sense to you at all,
'Cause this is my interpretation, yeah, yeah, yeah
stihovi upućeni idealističkoj masi koja se usuđuje pretpostavljati da me poznaje. uz moju vlastitu prepotentnu pretpostavku kako *o meni razmišljaju.
mašem svima vama iracionalnim egoistima koji ste odavno rekli *zbogom svom razumu. lijepo je živjeti u intelektualnoj anarhiji i hraniti se vlastitim besmislicama. koliko je (ne)sigurno-prosudite sami.
dotad....slušajte MIKU i ostalu sexualno neorjentiranu glazbenu populaciju!
